Wireless je engleska riječ koja znači “bežično”, stvorena poput hrvatske verzije od dvije riječi: “wire” (žica) i “less” U računalnoj mrežnoj terminologiji riječ wireless označava metodu povezivanja elektroničkih uređaja putem bežične mreže. Wireless komunikacija je prijenos informacija između dvije ili više točaka koje nisu spojene nikakvim vodičem, odnosno kablom ili žicom. Najčešći oblik bežičnog prijenosa informacija je putem elektromagnetskog signala, takozvanih radio-valova.
Lokalna mreža ima namijenjenu da povezivanju računala i drugih mrežnih uređaja na manjim udaljenostima, npr. u okviru jednog ureda, zgrade, postrojenja ili kuće. LAN može imati do nekoliko stotina čvorova (umreženih uređaja) koji se u LAN spajaju putem specijaliziranih kabela velike podatkovne propusnosti (npr. UTP kabel) koji se priključuju na hub ili preklopnik (switch). Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola. LAN omogućava dijeljenje podataka, uređaja kao i programa. LAN radi na najniža dva sloja OSI modela. Najčešći standardi koji se koriste su Ethernet, FDDI te Token Ring.
Ekstranet je privatna mreža s ograničenim pristupom unutar jedne tvrtke koja uz pomoć internetskih protokola,“klijentsko-poslužiteljske arhitekture“ („client/server architecture) i „javnog telekomunikacijskog sustava“ („public telecommunication system“) sigurnosnim putem sudjeluje u poslovnim informacijama i operacijama s dobavljačima ,kupcima,poslovnim partnerima,mušterijama te za ostale privatne aktivnosti.Ekstranet može biti viđen i kao dio tvrtkinog intraneta koji se preko interneta proteže i izvan kompanije.Okarakteriziran je kao „mjesto pod prismotrom“ („state of mind“) u kojem je internet shvaćen kao klijent uz čiju pomoć ostale kompanije sa pravom pristupa mogu stupiti u kontakt s dotičnom kompanijom.
Komunikacija između dva računala je uglavnom digitalna i vrši se prijenosom tvz. bitova, odnosno impulsa digitalnom (binarnom) metodom. Digitalna metoda podrazumijeva korištenje binarnog brojevnog sustava koji sadrži samo i samo dvije (2) znamenke – 0 i 1. Binarnim kodiranjem možemo kodirati bilo koji oblik informacije, dali tekstualni (poput neke naredbe, nekakvog opisa itd.), grafički (slika, video) ili zvučni (muzika). Kombinacija od svega 8 binarnih znamenki (8 bitova) daje nam mogućnost obilježavanja 2^8, odnosno 256 znakova.
Wireless IEEE802.11N standard na 2.4 GHz klasificira 13 kanala (13 različitih frekvencija, od 2412 do 2472 MHz, po 5 MHz razmaka između kanala) po kojima se onda vrši komunikacija. Komunikacija između dvije točke, po G standardu može se vršiti samo na jednom kanalu (premda ima modificiranih uređaja koji i po tom standardu “sjedaju” na sve kanale i time povećavaju brzinu – turbo mod) u praksi je jedan kanal po linku. Da bi imali dvije različite mreže, sa pristupnim antenama blizu jedna drugoj, te dvije antene, odnosno njihovi odašiljači moraju biti na zasebnim kanalima, inače će raditi smetnje jedan drugom.
Računalna mreža je skupina dva ili više međusobno povezanih računala i/ili mrežnih uređaja (pametnih telefona, tableta, itd. itd. pa čak i televizora) koji mogu međusobno razmjenjivati informacije (datoteke, podatke,…). Računala se smatraju povezana, odnosno umrežena ako mogu razmjenjivati informacije. Komunikacija među računalima i njihovo povezivanje u mreže, danas je nezaobilazna priča svakog vlasnika računala. Svatko tko se ikada susreo s računalom, gotovo sigurno je bar na trenutak vidio djelić najveće svjetske računalne mreže – Interneta.
Intranet je privatna računalna mreža neke organizacije koja rabi internetski protokol, mrežnu povezanost i mogućnosti javnih telekomunikacijskih sustava kako bi omogućila svojim zaposlenicima sigurnu razmjenu informacija ili obavljanje nekih radnji vezanih za organizaciju. Ponekad se termin intranet odnosi na svoju najuočljiviju uslugu, interne web stranice. Za izgradnju intraneta koriste se isti koncepti i tehnologije potrebne i za Internet, kao što su klijenti i serveri koji koriste internetski protokol (IP). Koriste se i drugi internetski protokoli kao što su HTTP, FTP i e-mail.
Intranet mreže razlikuju se od ekstranet mreža po tome što se one prvenstveno odnose na zaposlenike neke organizacije dok ekstranet karakterizira dostupnost i klijentima, dobavljačima, suradnicima ili drugim ovlaštenim strankama. Intranet ne mora nužno imati pristup internetu. Ako je omogućen, obično se odvija kroz izlaz zaštićen vatrozidom, uz identifikaciju korisnika, kodirane poruke i često kroz upotrebu virtualnih privatnih mreža (VPN). Kroz takav sustav, zaposlenici mogu sa udaljenih mjesta pristupiti informacijama organizacije, računalima i internom komunikacijskom sustavu. Intranet, osim međusobne komunikacije zaposlenika, koja može korištenjem on-line foruma dovesti i do stvaranja novih poslovnih ideja, koristi se i za isporuku softverskih alata i aplikacija za unaprijeđenje produktivnosti.
U wireless mrežama, kao i u svim stvarima, postoje nekakvi standardi koji se koriste kako bi komunikacija među uređajima različitih proizvođača bila moguća, ukoliko ti isti uređaji koriste isti standard. Standard koji se najčešće koristi je IEEE 802.11. Kod njega postoje i pod-standardi koji označavaju maksimalne moguće brzine po istima. A najčešći korišteni od njih je trenutno N standard, IEEE802.11N koji na frekvenciji od 5 GHz omogućava maksimalni (teoretski) protok od 100 Mbps između dvije točke (50 Mbps u oba smjera da bi obje točke mogle i slat i primat podatke jedna od druge). 100 Mbps / 8 = 12,5 MB/s teoretski najbrže. Teoretski kažemo jer u svakoj bežičnoj komunikaciji postoje gubitci u prijenosu. Gubici su izraženi i u žičanom prijenosu, ali su uglavnom tolko niski da su zanemarivi, dok je u bežičnom svijetu malo drugačija priča.